Tri zlatna načela prehrane

Izvadak iz knjiga Harvey i Marylyn Diamond -  FIT FOR LIFE I i II dio

(Knjige toplo preporučam. Nalaze se prevedene na internetu u PDF izdanju.)

 Postoje samo tri načela koja se odnose na uzimanje hrane:

1. NAČELO HRANE S VISOKIM UDJELOM VODE

Zdrav pristup jedenju smišljen je da bi se unutrašnjost vašeg tijela

čistila od nakupljenih otpadnih tvari. Vaše se tijelo mora pročistiti istom

onom tvari koju koristite kod čišćenja bilo čega, bio to vaš auto, vaša

odjeća, posuda za smeće ili ulazni puteljak do kuće - VODA! Bez vode

biste teško čistili sve ove stvari. (Pokušajte očistiti auto komadom pice.)

Voda koja se nalazi u svom voću i povrću ima jedinstvenu

kvalitetu. Za razliku od čiste vode za piće voda u voću i povrću igra

dvojaku ulogu koja je neprocjenjivo važna. Ponajprije, ona je sredstvo za

prijenos hranjivih tvari. Svi se vitamini i minerali te ostali elementi koji su

sastavni dio voća i povrća dobivaju iz celuloze i vlakna i nošeni su vodom u crijeva gdje ih tijelo apsorbira i koristi. Kao drugo, ta ista voda, pošto ispusti hranjive tvari, preuzima otpadne tvari i odnosi ih iz tijela. Zbog iznimne značajnosti ove dvostruke uloge unošenja hranjivih tvari i

izbacivanja otpadnih tvari važnost uzimanja dovoljnih količina hrane s

visokim udjelom vode (voće i povrće) je jasna sama po sebi.

U vašoj prehrani ne treba biti isključivo hrana s visokim udjelom vode, ali je svakako mora biti u popriličnim količinama. Osoba čija se prehrana sastoji uglavnom od hrane s visokim udjelom vode (za razliku od hrane iz koje je veći dio vode ili čak i sva voda uklonjena konzerviranjem ili kuhanjem ili uz pomoć oba procesa) bez sumnje stvara okolinu pogodnu za zdravlje i dugovječnost, mnogo više nego osoba u čijoj prehrani prevladava hrana s niskim sadržajem vode.

Unutrašnjost vašeg tijela ne zaslužuje manju pozornost od vanjskoga dijela. Većina ljudi kupaju se ili tuširaju svakoga dana ili barem svakoga drugog dana. Zamislite kakva bi se isparavanja širila iz tijela osobe koja se nije prala recimo, uh, šest mjeseci. Znate da bi zadah bio tako ružan, tako neugodan da joj ne biste mogli prići na dva metra, a da vam ne pozli. Uvedite tu osobu u zatvorenu prostoriju i svima će trebati plinske maske. E, dragi moji prijatelji, dan-danas u ovoj zemlji živi mnogo ljudi koji desetljećima nisu prali unutrašnjost svojih tijela.

Nikakvo čudo da od raka i bolesti srca u Sjedinjenim državama svakoga

dana umire 4.000 ljudi. Njihova su tijela iznutra toliko prljava i krcata

otpadnim tvarima koje su se nakupljale tijekom godina i godina da ta tijela jednostavno prestaju biti sposobna funkcionirati. Ali ne uzbuđujte se ako ste od onih koji su zanemarili redovito pranje svojeg tijela jer nikad nije prekasno da učinite pravu stvar. Ako mu se dade mogućnost, vaše je tijelo uvijek spremno očistiti se, popraviti se i održavati se. Jedno od tih sredstava, i to ono presudno, jest uzimanje dovoljne količine hrane s visokim udjelom vode, svježeg voća i povrća.

2. NAČELO PRAVILNOG KOMBINIRANJA HRANE

Jesti hranu u skladnim kombinacijama je u kemiji probave obvezno za

savršeno zdravlje. Kombiniranje hrane djeluje ispravno, i to može potvrditi svatko tko u kratkom razdoblju barem pokuša uzimati kombiniranu hranu.

Postoje oni - većina ljudi koji to nikad nisu iskušali - koji kažu da ovo

načelo nije znanstveno, što su prazna naklapanja. Kao rezultat Flexnerova izvještaja i medicinskog monopola na prijelazu u ovo stoljeće, znanost o zdravstvenoj njezi je preko noći definirana kao nešto što pripada medicini i odnosi se na liječenje lijekovima. Kako je to moguće? Zastupnici jedne filozofije u danom predmetu ne mogu jednostavno prigrabiti riječ "znanost" i prisvojiti je samo zbog političkog utjecaja! ZNANOST JE ONO ŠTO DJELUJE I IMA REZULTATA! Dakako, ova jednostavna definicija znanosti koja se temelji na zdravom razumu možda je i previše očita za one koji imaju previše obrazovanja ili su obrazovani iznad svoje inteligencije.

Unatoč tomu, pravilno kombiniranje hrane jest  znanstveno zato što ono

ima rezultata i ne postoji na Zemlji netko tko može dokazati suprotno.

Kombiniranje, istina je, nema nikakve veze s medicinskom znanošću koja se temelji na liječenjem lijekovima, ali je ono važno načelo u znanosti o prirodnoj higijeni. Isti ljudi koji danas tvrde kako je kombiniranje hrane neznanstveno se prije deset godina nisu slagali s time da prehrana bogata vlaknima može izliječiti rak jetre. Za deset godina govorit će vam da morate pravilno kombinirati hranu koju jedete. Zašto su ti "stručnjaci" uvijek posljednji koji shvate? Nakon više od dva desetljeća nepodnošljivih probavnih bolova pravilno kombiniranje hrane uklonilo ih je kod mene u roku od dvadeset četiri sata, a od izdanja knjige Fit for Life u lipnju 1985. godine primili smo tisuće pisama u kojima su ljudi širom Sjedinjenih država sami od sebe slali svoja svjedočanstva o sličnim pozitivnim rezultatima. Ako još niste podlegnuli umjetnosti kompliciranja, možete početi s pobiranjem (niste li to već učinili) mnogih nagrada koje vam donosi kombiniranje hrane prema načinu na koji radi vaš probavni sustav, a ne prema četiri osnovne skupine hrane.

Jeste li se ikad nakon jela osjećali umorno? Jeste li ikad primijetili

činjenicu da ste nakon jela umorniji što je obrok bio veći? Sjećate li se

kako su vam dok ste bili dijete govorili da ne smijete ići plivati nakon ručka jer ćete dobiti grčeve?

Razlog zbog kojega ste umorni nakon jela jest taj što probava

uobičajene hrane troši strahovite količine energije. U biti troši i mnogo više  energije no što je potrebno za bilo što drugo. Prema načinu na koji je izrađen naš želudac hrana mora tamo ostati otprilike tri sata zbog probave prije no što nastavi do tankog crijeva. Pravilno kombiniranje hrane je sredstvo koje osigurava da hrana koju pojedete neće ostati u želucu duže no što bi trebala.

Baš kao i sve ostalo probavni sustav ima određena ograničenja. Ja ne bih od vas tražio da skočite s trokatnice jer biste se mogli teško

ozlijediti. Ne bih vas tražio da se s 320 km na sat autom zaletite na nasip

jer biste mogli poginuti. Jedan moj prijatelj koji je radio na gradilištu pao je s visine trećeg kata i završio na rubu bazena, ustao i otišao. Shirley

Muldowney, profesionalna vozačica auto-utrka, udarila je 1985. godine u

zid pri brzini od 350 km na sat, a godinu dana kasnije već se pripremala

vratiti se utrkama. Tijelo uistinu ima sposobnost preživljavanja kazne, ali

zašto pretjerivati? Koliko samo padova i koliko sudara može čovjek

očekivati da će preživjeti? Da, ljudi mogu i dalje funkcionirati čak i ako jedu gotovo sve u bilo kojoj kombinaciji dok im god stane u usta. Ali, je li to u redu? Ispitajmo to.

Prastara zamisao da moramo jesti namirnice iz svake od četiri temeljne skupine hrane u svakom obroku je vjerojatno odgovorna za više probavnih poteškoća od svake druge prehrambene navike. Ako promotrite bilo koju životinju u prirodi, u divljini, vidjet ćete da rijetko gdje postoje "obroci od sedam dijelova". Zapravo, toga nigdje nema! Mi smo jedina vrsta na Zemlji koja svoje obroke čini toliko zamršenima. Svugdje u prirodi

 su obroci vrlo jednostavni - obično je to jedna vrsta hrane po jedna. Jeste li ikad vidjeli zeca da poseže za Rolaidsom? Jeste li ikad vidjeli tigra s Tumsom? Žirafu s Gelusilom? Ili pandu s Pepto Bismolom? Smiješno, zar ne?

Zašto ljudi u Sjedinjenim državama potroše više od 2 milijarde dolara godišnje na sredstva za probavu? Zašto! Je li to možda zato što hrana u tim ispaćenim probavnim sustavima doprinosi problemu? Bi li moglo biti što drugo? Ako stotinu balona bude napuhano jače no što se oni dadu napuhati pa se svi raspuknu, hoćete li to pripisati nečemu drugome, a ne činjenici da su puknuli od previše zraka? Ako deset automobila u savršeno dobrom voznom stanju počnete puniti kerozinom umjesto benzinom sve dok svaki od njih postane neupotrebljiv, hoćete li shvatiti da je to zato što je upotrijebljena pogrešna vrsta goriva?

Budući da je prva funkcija ljudskog probavnog sustava prerada hrane (najmanje 50 tona tijekom prosječnog ljudskog života) koja se redovito unosi u tijelo, a većina kroničnih probavnih tegoba pojavljuje se nakon uzimanja hrane, koliko je potrebno zdravog razuma da se shvati kako je hrana zapravo problem? Pa ipak, vrlo često nije toliko sama hrana koliko kombinacija različitih skupina hrane koje se nasumce i bez razmišljanja nabacuju u želudac zajedno i u isto vrijeme ono što uzrokuje poteškoće.

Evo i zašto.

Veći se dio probavljanja hrane zbiva u želucu pomoću probavnih sokova. Vrsta probavnog soka koji se izlučuje za probavu jedne vrste hrane ne vrijedi kod probavljanja druge vrste hrane. Zapravo neki probavni

sokovi isključuju jedni druge kad se silom prilika nađu u dodiru. Žalosno je što tradicionalni način jedenja u ovoj zemlji gotovo uvijek stavlja hranu

zajedno u kombinacijama koja jamče probavne tegobe - na primjer meso i krumpir, riba i riža, piletina i tjestenina, jaja i prepečenac, sir i kruh, žitarice i mlijeko.

Sada već možda i govorite: "Što time mislite? Jedem takvu hranu

cijeloga života." I ja sam je jeo dok sam hodao uokolo s osjećajem kao da mi je u utrobu zauvijek usađen neki užareni nož. Evo jednostavnog

razloga: Svaki pojedinačni gore navedeni primjer je kombinacija

bjelančevina i škroba, a BJELANČEVINE I ŠKROB NE MOGU SE U

ŽELUCU ISTODOBNO PROBAVLJATI NA ZADOVOLJAVAJUĆ NAČIN.

Bjelančevine, uključujući svu mesnatu hranu (znači govedina, piletina,

riba, svinjetina, janjetina ili bilo koje drugo meso životinje), mliječni

proizvodi i jezgričavo voće zahtijevaju probavni sok koji je po svojoj prirodi kiseo. Ugljikohidrati koji se nalaze u kruhu, tjestenine, žitarice, krumpir (kuhani) i žitne pahuljice zahtijevaju probavni sok koji je po prirodi lužnat.

(Rolaids, Tunis, Gelusil, Pepto Bismol =američki lijekovi za želučane i probavne tegobe, neki od njih poznati su i na našem tržištu)

Svatko tko ima najosnovnije znanje o kemiji reći će vam da će kiselo i

lužnato u zajedničkoj kombinaciji neutralizirati jedno drugo. Kad istodobno jedete meso i krumpir i oni zajedno ulaze u vaš želudac, kiselina se izlučuje kako bi razgradila odrezak, a lužine se izlučuju da bi razgradile i krumpire.' Hrana se nalazi u želucu zbog probave, ali dok kiseline i lužine neutraliziraju jedna drugu, za taj zadatak nema djelotvornih probavnih sokova.

I što se događa s hranom? Sjetite se na koji je način izgrađen ljudski želudac, hrana mora ostati u njemu otprilike tri sata prije no što prođe u tanko crijevo. No ako se hrana ne razgradi, ona tamo stoji i, nažalost, kvari se. Jeste li ikada pojeli obrok i nakon šest, sedam ili osam sati i dalje imali onaj osjećaj "težine" u želucu? To je zato što hrana nije bila probavljena zbog ove ili one neskladne kombinacije, obično je to kad

se bjelančevine jedu sa ugljikohidratima. To u želucu stvara tako teške

zbrke da bez sumnje poželite da vas nema. Neprobavljene bjelančevine

se raspadaju, a neprobavljeni škrob fermentira što dovodi do kisele, loše

probave, plinova, nadutosti trbuha od plinova, žgaravice, nervoze želuca

... i eto na! Treba posegnuti za raznim lijekovima: Rolaids, Turns, Gelusil,

Pepto Bismol, Digel, Alka Seltzer, Bromo Seltzer, Gaviscon, Gas-X,

Tempo, Mylanta, za mlijekom od magnezije, Maalox, Maalox-Plus,

Riopan, Amphogel, Simeco  itd., itd.

Sve probavne smetnje koje nas nagone da uzimamo bilo koji od ovih lijekova kako bismo ublažili bol nastaj u zbog truljenja hrane i fermentacije u želucu. Međutim zbog nekog posebnog razloga nitko od

dijetetičara i nutricionista sa želucima punima hrane koja se raspada ne

može podnijeti kad čuje da njihova hrana smije tamo trunuti. To im je tako mrsko čuti da neki od njih uporno ustraju na tomu da (i to tonom koji bi značio da oni uistinu znaju o čemu govore) "hrana ne smije trunuti u

želucu". Dakako, to uključuje samo one koji su operacijom uklonili centar

za zdrav razum, da tako kažem. (Ne želim time ustvrditi da svi dijetetičari i nutricionisti pobijaju fiziološku istinu. Zapravo su mnogi od njih stupili u

dodir s nama kako bi nas izvijestili o uspješnoj primjeni ovih novih informacija.)

Svatko tko izjavi da hrana ne smije trunuti u želucu kriv je za krajnje, neoprostivo nepoznavanje fiziologije. Jedno je ako to ustvrdi netko tko vlada područjem za koje nije potrebno znanje o zbivanjima u ljudskom

tijelu, ali za neke navodne stručnjake za prehranu takvo je trabunjanje

neoprostivo. Pitam se je li itko od tih "stručnjaka" ikad povraćao. Ta čak i

stručnjak za prehranu zna da se povraćana hrana izbacuje iz želuca - ne

iz crijeva ili jednjaka, već iz želuca. A kad se hrana (koja je trebala iz

želuca proći dalje za otprilike tri sata) povraća šest, osam ili čak deset sati pošto je pojedena, zbiva se nešto vrlo pogrešno. I kakav miris ta

povraćana hrana ima? Ugodan ili užasan? Privlačan ili pokvaren? Ona ima pokvaren miris zato što je pokvarena. Nimalo privlačno, znam, ali to je istina.

Nevjerojatno je da čak niti dokaz o tomu kako tijelo odbija hranu

nije dovoljan da bi uvjerio još i tvrdoglavije "stručnjake" od ovih. Jedan

takav slučaj koji je toliko klasičan da ga moram ovdje navesti zbio se na

nekoj javnoj diskusiji u kojoj sam i sam sudjelovao. Jedan od sudionika

koji nije smatrao da hrana smije trunuti u želucu ispitivao je

vjerodostojnost kombiniranja hrane pa je izjavio da ne postoje znanstveni

dokazi koji bi njezinu osnovanost potvrdili. Istaknuo sam da postoji gomila znanstvenih dokaza u prilog tomu, počevši od dr. Ivana Pavlova, jednog od najvećih znanstvenih istraživača svih vremena, Nobelovca koji je svojim radom utro put istraživanju u tomu području, što služi kao potvrda našim informacijama o kombiniranju hrane. Ovo je smjesta bilo odbačeno kao nevažno, premda je "stručnjak" priznao da o tome nema saznanja - klasičan primjer stava koji bi sažeto bio ovo: "Ja sam svoje rekao, nemojte me zbunjivati s činjenicama."

Na temelju kojih podataka je ovo pobijanje bilo izvedeno? Sasvim

slučajno se izneseno nije slagalo s onime što je "stručnjak" želio da bude

istina! Pa ipak, do dana današnjeg nije rad dr. Pavlova nikada bio

opovrgnut.

Bilo je vrlo teško uzeti kao ozbiljno sve što je ta osoba nakon toga

imala za reći. Radi se o tomu da se neki ljudi bez obzira na sve uporno drže uvjerenja koja njeguju i ne osvrću se na nedvojbene dokaze koji pokazuju da je istinito upravo suprotno. Ali znate li što? Još ima ljudi koji tvrde da je Zemlja ravna. Ima ljudi koji tvrde da nikad nije bilo Holokausta. A ima i ljudi koji uporno tvrde da hrana ne smije trunuti u

želucu. Dobro. Netko mora izvući one milijarde dolara kojima se održava

proizvodnja antacida . Samo nemojte vi biti među njima. Pustite da

želudac boli one "stručnjake" koji ne vjeruju u kombiniranje hrane.

A što je s onima koji redovito jedu te neželjene kombinacije bez nekih izraženijih probavnih smetnji? No, ljudsko je tijelo izvanredno prilagodljivo. Ono ima tu sposobnost da preživi poprilično mnogo

zlouporabe te da i dalje funkcionira s prividnom lakoćom. Ali imaju li ti ljudi ikad kakve druge poteškoće? Glavobolje? Obamrlost? Osipe na koži? Bolove u leđima? Prehlade? Nesanicu? I ove tegobe mogu biti rezultat oslabljene i nedjelotvorne probave. Posljedica nekritičkog kombiniranja hrane koje je proturječno načinu na koji je probavni sustav izgrađen te načinu na koji on djeluje uzima danak među američkim stanovništvom. O tome svjedoče i proizvođači prepisanih i neprepisanih lijekova. No cijela se situacija može izbjeći vrlo jednostavno i lako. Štoviše, možete u vrlo kratkom roku dobiti i jasne dokaze o djelotvornosti pravilnog kombiniranja hrane.

Jednostavno pokušajte ispravno kombinirati. Ako želite pojesti odrezak ili komadić piletine ili ribe, jednostavno se odrecite u tomu obroku uzeti i nešto što sadrži škrob (krumpir, riža, kruh, tjestenina). Kombinirajte

s mesom nešto iz izbora dobro pripremljenog povrća - na pari, pirjanog na roštilju, pečeno ili kakvo god povrće volite - i nadopunite to s finom

miješanom salatom. Nema potrebe da budete gladni ili da ne uživate u

hrani koju volite. Samo nemojte jesti sve u isti čas. Ako ste željni krumpira, odlično! Pojedite pečene krumpire ili kao glavno jelo u tom obroku, s odabranim povrćem i salatom. Ili možda želite neko izvrsno jelo s tjesteninom. Nema problema. Neka to bude sa sosom od povrća i

salatom. Ako ste imalo slični meni, tada jednostavno obožavate stišnjeni

krumpir s umakom od pečenke i dvopekom. O da! Ali, reći ćete vi, to tako

debljal Pogrešno! To deblja samo kad se jede uz pečenku ili neke druge

bjelančevine. To je ono zbog čega nastaje problem. Kad ih jedete s

povrćem i salatom umjesto na tradicionalan način, možete uživati u

"zabranjenim" omiljenim jelima poput ovih pa tako ne morate svjesno

uništavati svoje tijelo i dugovječnost tako što pridonosite količini otrova u

svom tijelu.

Hrana koja se u vašem probavnom sustavu kvari neće donijeti ništa

hranjivoga, ona će samo povećati razinu vaše toksemije.

Kombiniranje hrane djeluje, u to možete biti posve sigurni. Ali molim vas, NEMOJTE NAM VJEROVATI. Mi nikoga ne tražimo da nam bilo što vjeruje. DOKAŽITE TO SAMI SEBI. To je izvanredno jednostavno.

Uzimajte kroz cijeli jedan tjedan sve svoje obroke na tradicionalan način.

Drugim riječima, pomiješajte sve skupine hrane zajedno u svakom obroku, baš kao što to zagovaraju neki dijetetičari i nutricionisti. A onda tijekom drugog tjedna slijedite prijedlog da se ne- miješaju bjelančevine i

ugjjikohidrati u istom jelu. (Čak ni najnazadniji dijetetičar ne bi smatrao da ima neke opasnosti u tome što nećete uzeti krumpir uz odrezak.) Na kraju toga drugog tjedna znat ćete bez i najmanje moguće sumnje što to

pravilno kombiniranje hrane pruža. Ako uistinu želite potvrditi koliko je kombiniranje hrane djelotvorno, nakon jednog tjedna pravilnog kombiniranja obroka vratite se miješanju bjelančevina i škroba u vašim obrocima. Tu ćete naći nepobitne dokaze. Vidjet ćete da to nema nikakve veze s vjerovanjima. To je sasvim jednostavno. To je način na koji vaše tijelo djeluje i čim počnete poštivati njegove napore, a ne ih izbjegavati i sprečavati, dobit ćete kao rezultat zdravlje i vitalnost.

Vrijedi li kombiniranje hrane za svakoga? Da. Apsolutno za svakoga. Ljudska bića imaju nešto što se zove probavni sustav specifičan

za vrstu. Unutarnji rad svih vrsta životinja jednak je načinu rada unutar

njihovih vrsta. Probavni sustavi svih pčela bilo gdje na svijetu su posve

jednaki. Probavni sustavi svih žirafa, konja, klokana, tobolčara, gorila ili

ljudi rade na isti način kao i probavni sustavi svih drugih unutar njihove

vrste. Nigdje nećete pronaći znanstveni tekst iz područja fiziologije koji

poučava da ljudi imaju međusobno prirodno različite probavne

sposobnosti. Nigdje nećete pronaći niti najmanji dokaz da se ljudi razlikuju po svojoj biološkoj opremi. Ono što se događa u želucu jedne osobe jednako je onomu što se događa u želucu bilo koje druge osobe bilo gdje na svijetu. Zato kažem da to nema nikakve veze s uvjerenjima. Čak i ako odbijete povjerovati u kombiniranje hrane, ono će i dalje biti za vas djelotvorno, unatoč vašoj nevjerici. Bit će djelotvorno čak i za one

dijetetičare i nutricioniste koji su obrazovani toliko iznad razina svojih

sposobnosti da znaju mnogo toga što nije dobro postavljeno (iako bi neki

radije da ih dograbi neka divlja životinja nego da to priznaju).

Pravilno kombiniranje hrane ne može se opovrgnuti i ja pozivam

svakoga da učini tako nešto.

Ovdje, u konačnoj analizi, nalazi se ono najvažnije. Vama ne čini

nikakvo dobro da slušate stručnjake kako se natežu o tome tko je u pravu.

Najjednostavnije je na svijetu da vam netko kaže: "Ja mislim da je to

istina", pa ustanoviti kako netko drugi kaže: "Ne, nije." Kako znate što je

ispravno? Dokažite to sami sebi u najvećem laboratoriju na svijetu: vašem tijelu. Ako tjedan dana pravilno kombinirate vaše obroke pa osjetite golemo poboljšanje te budete sposobni odbaciti sve lijekove za probavne smetnje, hoće li vas ikoji stručnjak s bilo kakvim količinama podataka uvjeriti da se vratite navikama koje su vam prouzročile boli? Ne tražimo ništa drugo doli vašu poštenu procjenu u sklopu jednostavnog,

jednotjednog pokusa koji se može izvesti s najvećom lakoćom."

3. NAČELO PRAVILNOG UZIMANJA VOĆA

Pošto ste pročitali ovo, možda ćete upitati: "Kako to mislite pravilnog

uzimanja voća? Pravilno je da ga stavite u usta i prožvačete."

To je istina, ali je također nužno shvatiti način na koji radi vaš

probavni sustav. Postoje vrlo specifični tjelesni uvjeti u kojima se voće

može iskoristiti na najdjelotvorniji način. Voće ima posve jedinstvenu

kvalitetu što se tiče njegova probavljanja.

Kako sam već istaknuo u opisu pravilnog kombiniranja obroka, hrana mora ostati u želucu otprilike tri sata. Postoji jedna iznimka: voće.

Voće je jedina hrana na svijetu koja ne zahtijeva probavu u želucu. Ono

(sadrži svoje vlastite probavne enzime i kad je voće zrelo ono je već (

gotovo prošlo probavni proces te zahtijeva samo oko dvadeset do trideset minuta boravka u želucu prije no što prođe dalje u crijeva gdje se hranjive tvari apsorbiraju i budu iskorištene u tijelu.

Budite svjesni činjenice da voće sadrži sve potrebne hranjive tvari

koje zahtijeva vaše tijelo kako bi održalo život. To uključuje glukozu iz

ugljikohidrata za energiju i vitamine, minerale, masne kiseline te

aminokiseline za izgradnju proteina. Ovdje u igru ulazi riječ pravilno. Da bi se tijelu omogućila uporaba tih temeljnih elemenata, potrebno je zadovoljiti dva osnovna preduvjeta. Ponajprije se voće zbog svoje prilično istančane strukture mora jesti samo u svježem, zrelom stanju. Bilo da se radi o voćnom soku ili o cijelom voću, jedino svježe može ono biti značajno i vrijedno za tijelo. Konzervirano ili kuhano voće ili pasterizirani sok (kao što je sok napravljen iz koncentrata) će fermentirati u vašem želucu pretvarajući se u kiseline te zapravo pridonijeti toksičnom opterećenju tijela, dok svježe voće i voćni sokovi djeluju tako da pomažu tijelu da se očisti od toksičnog otpada. ,

Kao drugo, da bi brže prošlo kroz želudac kako to zahtijeva tijelo,

VOĆE SE MORA JESTI SAMO, NA PRAZAN ŽELUDAC. NE SMIJEMO

GA JESTI UZ NEŠTO DRUGO NITI ODMAH NAKON NEKOGA DRUGOG JELA. Tradicionalna navika uzimanja voća uz obrok ili kao desert je upravo razlog što ljudi imaju toliko mnogo pogrešno stvorenih pojmova o tomu da voće deblja, da stvara kiselinu, da ima previše kalorija ili da je štetno za hipoglikemiju. Ako voće mora ostati u želucu s drugim vrstama hrane koje se duže probavljaju, ono brzo fermentira i upliće se u probavu ostale hrane u želucu. Pod tim uvjetima voće zaista ima negativne posljedice. Međutim ako se uzimaju ispravno, znači sami za sebe na prazan želudac, svježe voće i sokovi mogu imati samo pozitivan utjecaj na vaše zdravlje.

Dokažite to i sami. Uzmite nekoliko namirnica uključujući i voće na

kraju svakog obroka, a zatim uzmite nekoliko obroka tako da pojedete

najprije voće pa pustite da prođe dvadeset do trideset minuta prije no što

pojedete ostatak obroka. Uvjerite se da li postoji osjetna razlika u onome

kako se osjećate.

Ovdje voće u najvećoj mjeri služi vašemu zdravlju i dugovječnosti.

Ako još niste pročitali knjigu Fit for Life, čeka vas senzacija. Odmah ću

vam to reći: TRADICIONALAN DORUČAK JE JEDNA OD

NAJNEZDRAVIJIH PREHRAMBENIH NAVIKA U CJELOKUPNOM

POSTOJANJU OVE ZEMLJE. Sve to reklamiranje ideje da je doručak

najvažniji obrok u danu je gomila komercijalnih gluposti. Ta je propaganda mamac za svakoga tko ne posjeduje znanje o ljudskoj fiziologiji. Ona služi komercijalnim interesima. Čak i dijetetičari i nutricionisti, za koje čovjek očekuje kako su pametniji, pali su kao žrtve zavjere koju su skovali proizvođači žitnih pahuljica početkom ovog stoljeća kako bi prevarili i zbunili ljude tako da ovi počnu jesti njihove proizvode svakoga dana odmah ujutro pošto se probude. Doručak je najvažniji obrok u danu koji treba preskočiti*. Vaš vlastiti zdrav razum, ono što strašno nedostaje današnjim "stručnjacima", potvrdit će vjerodostojnost ove tvrdnje.

Sjetit ćete se kako smo ukazivali na to koliko je energije potrebno

za probavljanje uobičajene hrane. Zapamtite, probava troši više tjelesne

energije nego bilo koja druga funkcija. Hrana koja se stavlja u želudac ima najveću prednost, a tijelo mora s probavom odmah krenuti. Ona zahtijeva goleme količine energije kako svjedoči tradicija popodnevnih siesta i upozorenje da se ne ide plivati nakon ručka kako se energija ne bi morala podijeliti između probave i tjelesne aktivnosti.

Kakve su vaše uobičajene sklonosti nakon jela? Odmoriti se ili trčkarati unaokolo? Možda se sjećate posljednjeg blagdana? Pošto ste nekako pronašli način na koji ćete strpati u sebe još jedan zalogaj, jeste li

poželjeli raditi neke vježbe skakanja ili malo prijateljevati s ležajem? Kad

se ujutro probudite, baš tada imate na raspolaganju više energije nego u

bilo kojem drugom dijelu dana. Ako pojedete obilan doručak, iskoristit ćete obilnu količinu raspoložive energije. Tu sada dolazi do izražaja poznata američka stanka za kavu. Pošto ste pojeli tradicionalan doručak koji djeluje kao pljuska načelu pravilnog kombiniranja hrane, tijelo tako teško radi probavljajući ga, iskorištavajući energiju toga doručka da se mora pokrenuti ravno do automata za kavu po ono nešto što će vas "podignuti".

Tragedija je u tom da je energija koja je zatražena za probavu doručka

ona energija koja je trebala biti iskorištena kao gorivo u ciklusu eliminacije.

Umjesto toga ona je preusmjerena na želudac i na taj način teško

zaprečuje iznimno važan svakodnevni ciklus čišćenja. Ako se ovakav

scenarij odigrava svakoga dana, to znači da se tom presudnom ciklusu

nikad ne dopušta obavljati njegove funkcije koje donose zdravlje. Loše

zdravlje je tada jedina moguća posljedica.

Kad redovito sprečavate svoj ciklus eliminacije, zajamčeno

postavljate time temelje narušenom zdravlju. Unesite u prehranu voće,

jedinu namirnicu koja gotovo i ne zahtijeva energiju za probavu. To je

savršeno jelo za jutro. To je jedina hrana koja bi se ujutro trebala jesti. Ako želite da vaš ciklus eliminacije pošteno pročisti vaše tijelo - a zašto to ne biste htjeli - JEDINA NAJBOLJA NAVIKA KOJU UOPĆE MOŽETE

RAZVITI JEST NAVIKA UZIMANJA ISKLJUČIVO SVJEŽEG VOĆA I

SVJEŽIH VOĆNIH SOKOVA OD VREMENA KAD SE PROBUDITE PA

DO PODNEVA. Isključivo to! Sve će drugo ostati u vašem želucu i biti

zaprekom u vašem ciklusu eliminacije.

Dakako, to ne znači da je sve propalo ako se povremeno ne budete držali ove strategije. Ne, ne! Pa ipak, što manje budete kršili to načelo, to bolje. Čak i ako jedete voće ujutro samo dva ili tri puta u tjednu, to je bolje nego ništa. Ali prije no što ovo prihvatite ili odbacite, pokušajte!

Kako smo rekli, najlakše na svijetu je dokazati istinitost toga za sebe. Ne

vjerujte nam. Jednostavno pokušajte kroz jedan tjedan pa idući tjedan ne

činite to. Vidjet ćete! Ne trebate stručnjaka da vam kaže kako se vi

osjećate bolje. Vi ćete to znati! Ništa ne uspijeva poput uspjeha, i nema

boljeg dokaza o vrijednosti nečega od dobrih rezultata.

Razlog za kratko proučavanje tri tjelesna ciklusa i ova tri načela

uzimanja hrane jest taj što je to sastavni dio razumijevanja i iskorištenja

elemenata zdravlja. Kad pogledate zgradu od cigle, nećete bez pomnijeg

promatranja zamijetiti žbuku između cigala koja cijelu strukturu drži

zajedno. Gore opisana načela su za prirodnu higijenu i elemente zdravlja

ono što je žbuka za cigle. Opširniji opis tih načela molim vas potražite u

knjizi Fit for Life.